Lorena Galeta “Zamišljena”

U partiji je šaha-
nužna strategija.

Opreznost lukava,
pa mudra taktika..

Potez, a ne greška –
određuje pobjednika.

Baš kao životna,
preskupa škola..

Zdravljem plaćena,
preskupoga rizika..

Iščupaj iz sile mraka,
sazviježđa magična..

Probudi i saveznika,
trupe svojih zaleđa..

Ni za incidentnih melodrama,
– odustati nije moja domena.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Ljepava “Ostaješ sam”

Pišeš stihove i pjesme za mene

Niko ih ne prepoznaje

Pogledom lutaš kroz nebo tamno

Smjestio si me u sazvježđe, tajno.

Samo ja ćitam i prepoznajem

Samo ja znam tvoju ćežnju i bol

Dajem ti mrvicu nade

Tužna gledajući tvoj nespokoj.

Koraci nas vode na različite staze

Odvojeni puti, između duboki ponor

Cvjeće  zgaženo na mekoj travi

za otpale latice ko sad mari ?!

Kad…

U pogledu skrila se ranjena srna

Dok kriješ strah da ostaneš sam, sa tamom

Ni zvjezdani sjaj ne dopire do srca tvog

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Valentina Milačić “San bez rime”

Sa neviđenim

ukrštam viđeno.
.

Kalem žudnje,

uzorak tišine.
.

Prosvećujem predah,

san bez rime.
.

Sa viđenim

ukrštam neviđeno.

Pročitaj cijelu poeziju

Objavljen je 48. broj Diskursa posvećen Marinu Držiću

 

https://drive.google.com/file/d/1A1DzTTfkIieRhJBYD4xf-PxaJ9tOsIye/view?usp=sharing

Pročitaj cijelu poeziju

Tamara Dragić “Zašto”

Zašto  se nismo grlili više,

bili zajedno u svakom trenu,

smijali jače, plakali tiše,

gazili skupa uvijek ka svemu.

                       .

Zašto nismo sanjali budni,

vjerovali samo u bajke,

bili svoji, gordi i bludni,

vesela djeca zemljice majke,

                  .

Zašto nismo dok još je moglo,

bilo je tako obično, lako,

al’ srce nije hrabrosti smoglo,

svako je sam, za sebe plak’o.

                        .

Možda i nismo vidjeli smjelo,

sad skrojićemo i noć i dan,

samo je biće zajedno cijelo,

a život može postati san.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Licemjerje i mjere”

Za licemjerje koja je mjera,
Metrom izmjerit’ li se može?
Jer u mjeri se ponekada pretjera
A ti sudi, dragi Bože!
.

Koliko zlobe srce krije
Ljubomora posvuda vlada.
Ništa više nije kao prije,
Gdje smo mi zalutali sada ?
.

Po svijetu hodaju pakosni ljudi,
Mrze na sve, sve im smeta
A dobra se duša u tišini čudi:
“Jesu li ovi s našeg planeta ?”
.

U današnjim mjerama postoji “kvaka”:
Svako svakome nešto mjeri
Mjeri se pogled, riječ svaka…
Šutnja, se još više zamjeri.
.

O, čovječe božji, mani se mjere
Budi čovjek od srca i duše,
Da i tebe mjere ne unezvijere,
Da ti se kule od karata ne sruše.
.

Jedno pričaju, drugo kuju,

Uvlače ti se ispod kože,

U zlobi svojoj uvijek snuju,..

 Oslobodi me, licemjerja, Bože !

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts