S godinama u svitanje češće sjedaš

na terasu okrenutu istočnoj strani kugle

gledajući jutarnji izlazak Sunca

iznad gustih, visokih krošnji

što zeleno oslikavaju horizont

miješajući se bojama zlatnih agruma.

.

Sunčevi izlasci sakupljeni

na dnu balkanskih vododerina

pretvaraju tvoj obzor u užarenu loptu

čiji se ognjevi u trenu rađaju i nestaju

poput plama kapele Gorućega grma

dok se Njegov glas nečujno gubi

u beskrajnoj spirali protoka vremena.

                           .

Kamene ploče koje si bio zadužen nositi

na svojim plećima razmrviše se

u sićušna zrnca u podnožju Džebel Musa,

a njihovu sipku toplinu osjetit ćeš

na svojim bosonogim stopalima

zakorakneš li putem svjetlosti.

Dekalog”

Pročitaj cijelu poeziju

Kad svjetlost drugih dana ovlada

u nekoj dobi

moja majka i ja, opet skupa,

u istoj sobi,

pričamo kao da se ništa

nije zbilo.

    .

I sve je kao nekad, i sve je još bolje

nego što je bilo.

       .

A tek što Hypnos tamom zakrili

san koji snivam,

budi me dodir jave u kojoj,

bez nje, prebivam.

   .

I dok navješta zora sjajnu toplinu

dana bez mana,

zašto prizivam opet drhtavu svjetlost

onih zvjezdanih dana?

Pročitaj cijelu poeziju

Svako malo

razgrćem  sivilo

i rastežem pozitivno

umjesto duge,

čistim život

otpetljavajući

nataložene izrasline,

gordijske čvorove.

Koristim

svaki udah obnažene svjetlosti

u nasmiješenom danu

kao put

do osobnog Grala sreće,

noseći nostalgiju

vilenjaka

iz vlastitih snova

koji skupljene olupine

čuvaju poput dragocjenih

relikvija

i tako svakodnevno

uvjeravaju sumnju

da dobro je

Pročitaj cijelu poeziju

Plešemo s mjesecom

Pratimo ga pogledom

Daleko…visoko

Isprepleteni prsti

 čekajući zoru

Rukovet poljskog cvijeća

miriše na rosu.

Pročitaj cijelu poeziju

Ona diše mojim plućima

Šeta po nekom davno izgubljenom proleću

I čeka me

Čeka

Tamo gde se sve već čekalo

Tamo gde je sreća upala u nebo

I sama čekajući dan najobičnije sreće

.

Ona cveću daruje nežnost

Šapatom izgubljene devojčice

Što pod kožom oseća more

Kao da nema ništa sa njim

Kao da nikad nije plovila od obale do obale

Kao da to more nikad nije unjelo nered u njenu dušu

Kao da joj nikad ne šumi

Ti si sve moje

Sve moje

        .

Ona sve više zaboravlja da diše mojim plućima

Menja se

Sve je više plaše krovovi

Žedna je

Rastavljena od nade

Na najsitnija sazvežđa

Najtiše note

  ,

Ona

  .

Još su joj mape bajke

Samo sve manje veruje u njih

          .

U nas

U ljubav

Pročitaj cijelu poeziju

dok osluškujem

tišinu svojih misli

otkrivam sebe

Pročitaj cijelu poeziju