Marija Juračić “S Isusom po dolini”

Isuse moj, ne možeš s tim plaštem među ljude.
Dat ću ti moga brata traperice
i njegove martensice,
majica će ti ova dobra biti,
tetovažom lažnom, rane ćemo skriti.
.

Nećemo uzeti taxi. Nećemo projuriti.
Poći ćemo u dom u kojem djeca su sama
već odavno u njemu ne stanuje mama.
Ti ćeš im na kapke utisnuti san
da im traje ovaj cijeli dan.
.
I priču ćeš jednu čuti od starice na mostu
što tiho sjedi i svoju ruku  pruža,
zaplijenjena kuća, a sama, bez muža,
bez sina što odabra put samoubojice
da ne gleda jad domovini u lice.
.
I pokazat ću ti vile velebne i jahte,
bahatost silnih i malenih jade,
sve se ima kad se od sirotih krade.
Raskošna je kod nas njiva crnog stvora,
a ljudi već misle- tako biti mora.
.
Na kraju ćeš sa mnom, k’o s pjesnikom Šopom
u krčmu sići, dobro će nam doći
uz crno vino i  pjesmu pijanca otjerati nakaze
te svakodnevne noći.

.

Pročitaj cijelu poeziju

Objavljen je 4. tom zbornika “Hrvatski književnici”

 

 

https://view.publitas.com/foi/hrvatski-pjesnici-svezak-cetvrti/page/1

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Natprosječna”

Ljubičasta
djevojka…

Nježna
dama…

Fantazija
estetike…

Elegancija,
joj je vrlina. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković ” Haiku”

Vjetar šapuće,

doziva s drveća;

Snivaj u meni.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Sonet za Semiramidu”

U prošlosti drevnoj zaključana su sva vrata.

Putevi i gradovi kad ostanu za nama

preuzmi tu moć koja sazri u visinama –

najlepšu ružu tražiš u lavirintu vrta.

                          .

Vetar koji te želi zastaje kod kreveta

u nekoj toploj noći s odmotavanjem snova.

Zaštićena krilima u društvu galebova,

osluškuješ daleki glas zagonetnog sveta.

                          .

Senka tog proročanstva i plah hod kraj ponora.

Uznemire tišinom napušteni hramovi

i donesu kletvu zaboravljeni bogovi –

tvoje tajne snove, vaj, razotkrila je zora.

                          .

Daleki dan nek’ pamti ime Semiramida,

dok gleda u tvoje lice sred mermernog zida.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Voli me – ne voli me”

Hvatajući kišu u mojoj duši,

moje srce očišćeno sja.

Prekrasan dan prebivao je u meni

i kada se zakotrljala oluja…

Odnoseći bol svaku,

na hladnim vjetrovima,

da ih otpuše po otvorenom polju,

i tamo sive, skupljaju kao magla.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts