Jesen
prosipa lišće po trotoarima
igra se bojama
vraćajući vrijeme kada smo
uz muziku zaboravljenih svirača
odlazili zajedno u noć
E to su bili dani
od kojih je ostala
samo kap vina na stolu
jecaj vjetra na prozorima
pospani gosti
uvelo cvijeće na stolovima
i
tango slomljenih srca
za kraj
Ni ti ni ja
nismo znali da se vrijeme
igra sa nama
mladost je odlazila
ali se nije vraćala
samo tuga jeste
s vremena na vrijeme
da nas podsjeti
na neostvarene mogućnosti
Sa ruba svemira
gdje postoji skrivena tajna
pala je zijezda
i ja sam zaželio
da postanem vjetar
da budem tvoj dah
tvoja sjena
kestenoka moja
i da ti na kraju vremena
jedne kišne jeseni
šapnem na uho
Toliko vrijediš koliko daš

Pročitaj cijelu poeziju

Kuda vodi taj put?

Kad duša postane svjetlost

nestaju nespokoj i breme tuge,

srušene nade i neodsanjani snovi.

Odlazi strah od zadnjeg časa

i sramotnog pada.

                 .

Razbijena stvarnost blijedi,

lažne igračke, lažne riječi

nestaju poput dima.

Na tom putu lako se diše,

sve miriše,

               .

Tajna svijetle, mirisne  duše

skrila se u prostodušnosti.

Tamo se spajaju svjetovi

u horizonte,  u istinu i radost.

U snove ogrnut,

u pravdu,

tamo na jug vodi taj put!

Pročitaj cijelu poeziju

Kroz stare uspomene neutešnim stazama,

katedrala sred Kelna opustelih ulica,

pogled ka tvom prozoru s kamenih stepenica,

nad žarkim ždrelom Etne oproštaj poetama.

                      .

Bajalice iz Ede pred drevnom zagonetkom,

razvigor dok ćarlija bruj ljubavnih napeva,

pesma k’o uspavanka Lorelaj kad zapeva,

zagrljaj kraljeve kći zaogrnute plaštom.

                          .

S glasom Okeanida zamamni zvuci harfe,

uz pucketanje školjki razbojište vetrova,

valom ovlažen pesak na ostrvu duhova,

kroz lavirint odaja spas iz naručja nimfe.

                               .

Poslušaj dve romanse među tuđim ljudima,

lepi podvodni zamak spram iščezlom predanju,

istkati dijademu uz zavičajnu čežnju,

gledajuć’ golubicu pred poslednjim vratima.

Pročitaj cijelu poeziju

Od kada je satirična komedija „Patrioti“ autorice Marije Juračić 23. 07. 2024. premijerno prikazana na sinjskom Kamičku u izvedbi Sinjskog pučkog kazališta, ona osvaja publiku mnogih gradova. Prikazivala se u Vitezu, u Bošnjacima, u Županji, a kotači kazališnog kombija odveli su je i u München na završnu večer II. kazališnih dana München.  30. XI. 2024. godine stigla je u Hrvatski dom u Vukovar.

Izvrsna ekipa glumaca uvijek je dobro nasmijavala i zabavila publiku. Komediju je režirao Stipe Gugić, scenografiju postavio Zoran Šabić, a cijeli projekt je vodio Željko Viculin, ujedno ton i Lichtmaester. Odvjetnika Marića nadahnuto i uživljeno igra Ante Galić. Zoran Šabić svojim razigranim načinom spontano i uvjerljivo dočarava lik primitivnog, ali lukavog kamatara Drmića, a ne zaostaju niti dvije ženske uloge: Marićeva sekretarica Anđelija, u čijoj preobrazbi gledatelji zdušno sudjeluju, a koju je uprizorila Marija Tičinović. Pokondirenu Drmićevu suprugu izvrsno je odglumila Diana Rančić. „Patrioti“ su, kako je istaknula dr.sc. Dubravka Crnojević- Carić problematiziraju aktualna društvena zbivanja, uočavaju ključne, neuralgične točke našeg društva, ali sve navedeno prezentiraju u formi „lako- humornog komada.

Pročitaj cijelu poeziju

Dolje, u svom grobu,

tiho ležat ću mirno,

jer mrtvi izlaze noću,

igrati nokturno.

Skrivat ću se u njihovoj sjeni,

kao i u životu, pjesnik usamljeni.

.

Mrtvi šapuću užasne stvari

dok živi spavaju kao kamenjari.

Zar ne osjećate kako vas promatraju

oči mrtvih, u svakom vam pokretu?

Gledaju sve vaše živote,

koje noć svijetlu oduze.

.

Oh- noću se mrtvi

izlaze igrati,

i ne žele drugačije…

Jer do punog Mjeseca

vukovi će zavijati,

za njihove duše

milost će moliti…

.

Noću mrtvi

izlaze se igrati…

preko svojih usnulih tijela plešući,

nad svojim divnim spomenicima plačući…

Noću mrtvi

izlaze se igrati,

a ja ću u sjeni

njihova groba se skrivati…

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1B5iOPiVu__3j50esSJhVGGfzprfCMPO5/view?usp=sharing

Pročitaj cijelu poeziju