Prinosim žrtvu paljenicu –
magično lijepu ekspanziju.
.

Gledam prema bijelom svodu,
baca me u ralje, tu anomaliju..
.

Podižem shrvanu glavu;
kosa se vijori na odronu.
.

U bojama, uranjam u siluetu,
nedefiniranu, vela strukturu..
.

Snagom volje, lomim iskričavu,
nesuvislu, tugovanja definiciju..
.

Izabrali su me kao pobjednicu, pa
ujedno nosim pobjedu trijumfalnu.

Pročitaj cijelu poeziju

Vjetar zavija
Tjerajući tamne oblake-
Crno stado ljutito.
Munje paraju šavove nebeske
Gromoglasno.
Lije kiša hladna, prepuna blata
Sa ovog svijeta
Prljajući okna uspavana.
.

O, prijatelju izgubljeni,
Vrijeme nas je razdvojilo!
Bujice su odnijele prošlost
Prema ušću mutne rijeke.
Mi smo se izgubili.
U beskraju svemira
Postali smo zvijezde lutalice.
.

Poželjeh te, prijatelju
Danas pokraj sebe.
Kava je slađa u dvoje.
Pożeljeh te vidjeti, čuti…
.

Vremena su loša, prijatelju moj!
Vjetrovi na zlo mirišu.
Sunce je izgubljeno.
.

Poželjeh te uza se, prijatelju…
Riječima ćemo ubiti agoniju
Ovog crnog dana
Koji plače prljavim suzama…
Vratit ćemo sunce na naše nebo…
Vratit ćemo zvijezde u naše oči…
Vratit ćemo osmijeh
U vremenu izgubljen.
SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Bijele se moji zglobovi,

ranjeni, sjajni i krvavi.

U tami mesa vrište,

al’ mislim, u redu je,

mislim, da… lijepo je,

mislim… i ne boli me.

 .

Oštrica mi je dobar prijatelj.

Puštam da nježno kožu mi poljubi.

I gledam ju kako prodire,

Gledam u zglobove bijele

ranjene i sjajne u krvi.

 .

Hladna je samoća, a oštrica me grije.

Njen dodir mi toplinu donosi.

I mislim, da… lijepo je,

od svega… od svega manje boli.

 .

Zatvorio sam oči svoje sanjive

i dopustio da me zadnji san ponese.

„Sanjao sam da plešemo…

i ruke su mi polako slabile, onda su pale,

ali i dalje se lagano njišemo.

Iako bijele se zglobovi

ranjeni, sjajni i krvavi.

 .

Znaš, ali nije to loš san,

tješe me od oštrice ožiljci.

Mislim, lijepa je noć za sutrašnji dan,

Mislim… ljepši su i nečiji snovi.

I zbog njih… ne, ništa me ne boli.

 .

Znam, završiti će sve ovdje,

sve što bio sam isteći će.

Ne, ništa se ne brini.

Bit će sve lijepo, a i ne bole me

moji bijeli zglobovi,

ranjeni… sjajni… krvavi…

Pročitaj cijelu poeziju

U ediciji “Shura Publikacije” objavljena je satirična komedija Marije Juračić “Čunjić mafija” za koju je 2025. godine autorica dobila Pohvalnicu Hrvatskog sabora kulture.

https://shuraedit.wordpress.com/wp-content/uploads/2025/08/cunjic-mafijae-knjigafinal.pdf

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Mogla je zaspati

samo na mom ramenu.

          .

Plakala je

samo u mom naručju.

          .

Grijala se

samo uz moja stopala.

                   .

Ljutila se strastveno —

ali ni tada

nije prestala voljeti me.

                    .

Poslije svađa

voljeli smo se

najviše.

Pročitaj cijelu poeziju