Tekst i crtež: Marija Juračić
Prijevod: Josip Ergović
.
Luca Mamić “Nijemi svjedok”
K’o kip stajah na kiši jesenjoj,
što mi suze sa licem umiva,
gledajući kako se ljubite,
ne osjećam niti da sam živa.
.
Bolni krici utrobu paraju,
kidaju je, sa svih strana lome.
Nikad više cijela neću biti,
šta učini ti životu mome.
.
Krenuh prije na sastanak s tobom,
jer ti bješe, ono baš sve moje
i ne htijuć ja tako postadoh
nijemi svjedok te prevare tvoje.
Suzana Ljepava, dobitnica prestižne književne nagrade Seneka u Italiji
Pjesnikinja Suzana Ljepava osvojila je počasnu nagradu za strance L. A. Seneka Akademije umjetnosti, nauke i filozofije za pjesmu Pljusak( Diluvio) koju je na talijanski jezik prevela Anđela Bukvić. Izborno povjerenstvo sastojalo se od 33 člana istaknutih ličnosti iz kulture, umjetnosti, novinarstva i književnosti.
Milan Janković “Ne zaboravite me”
Večeras će kaustični vjetar
nositi moje nebulozne misli,
zamrljane i raspršene,
dok gledam sjenu
čovjeka kojeg sam poznavao,
ostavljajući sve malo po malo.
.
Gdje se odlazi kada je,
onaj koji je od samog početka
sudjelovao svojim srcem,
otišao odavno?
Kamo se odlazi kada,
ruka koja je uvijek putem vodila,
više nije dostupna?
Kamo se odlazi kada,
glas razuma koji smisli zbunjenost svu,
je tih?
.
Moj glas, moje misli..
Nemojte me zaboraviti
ispod neba punog golih zvijezda,
kada bude nebo svijetu
dalo nezamislivu refleksiju,
svih fotografija tuge.
Emil Strniša “Može li malo reklame”
Knjiga aforizama, karikatura, satira i svega ponešto „Od Mile Sašitrna do Maruna IV.“ (Ili od prvog do posljednjeg pseudonima.)
Čudno je kada veliki književni umovi poput Johna Steinbecka, Vladimira Nabokova ili Jacka Kerouaca objave svoju prvu knjigu u dobi od 27 godina, ali još je čudnije kada netko objavi svoju prvu knjigu tek u dobi od 72 godine, a da to nisu memoari. Ali događa se. Emil Strniša – Cipalov, dugogodišnji član Hrvatskog društva karikaturista i Društva hrvatskih aforista i humorista, na jednom je mjestu sakupio dio onoga što je crtao i pisao tijekom više od pedeset godina. Napokon je otvorio ladice starog majčinog stola gdje je Vjera sačuvala otkucane stranice, izrezane novinske članke i crteže, kao da je znala da će jednog dana ugledati svjetlo dana.
.
Kako Emil kaže – “Iz sve te ostavštine bilo je teško objektivno odabrati najbolje i najkvalitetnije, a da istovremeno ne zvuči kao žaljenje za nekim davnim vremenom, i zato je izbor pao na one stvari koje se dotiču prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Zbog toga, a i zbog mojih godina, knjiga je malo većeg formata i bolje tehničke kvalitete, taman toliko da moje male unuke imaju uspomenu na svog djeda. Uostalom, Otac nas aforističara, Jerzy Letz, rekao je – Cijenite svoje riječi, svaka vam može biti posljednja – tako je s knjigama.”
Davorka Mušica “Zaljubljeni muškarac”
U kancelariji naveliko razgovaramo o godišnjim odmorima. Moramo uskladiti termine. Gdje sam tu ja? Nemam društvo s kojim bih mogla otići na more. Već godinama ljetujem jedino s Davorom. Nikada nisam ni bila na moru sama, mislim na društvo, na prijateljicu. Razmišljam o tome, s kime bih mogla provesti desetak dana ljetovanja. Volim more, potreban mi je odmor. Imala sam previše napornih mjeseci: što na poslu, što zbog učenja, a što zbog stresova u privatnom životu. Odmor mi je neophodan, cijelo moje biće vrišti.
I tako, kolegica s grupe, lijepa, visoka crnka, draga i atraktivna Katja, predlaže mi da zajedno nekamo otiđemo na desetak dana. Radosno prihvaćam. Moj zadatak je pronalaženje hotelskog smještaja. Debelo kasnimo s rezervacijom, zvuči mi kao mission impossible.
Mr. Savršeni i dalje naziva, nagovara me da ovoga ljeta dođem u Rovinj. Svakodnevno pomažem profesoru oko organizacije studijskog putovanja u Ameriku, naročito u vezi s vađenjem viza i animiranjem kolega. Mr. Savršeni mi govori da i on hoće ići na studijsko putovanje u Ameriku. Ne vjerujem mu ni jednu jedinu riječ.
