Pusti da srce

oboji se čudom.

        .

Udahni mirise

što slave buđenja,

prigrli čudesan dar

slobode

da učiniš što želiš,

u tebi toliko toga

nenačetog

a željenog.

       .

Kreni!

      .

Neka stope

svjetlost ti prati

dok budeš upijao riječi slika

obojenih krovova svijeta

koje čekaju,

koje raduju,

tvoje začuđene oči djeteta!

 .

Ponesi taj ushit života,

neka gori radost

timbar vjere, neka se glasa!

Budi more, vjetar, proljetni dan!

Živi život,

taj čudesni san.

Pročitaj cijelu poeziju

Gledam bakarno lišće

Kako prelepo stari

Kako se kotrlja po zaljubljenoj zemlji

I osećam kako mi se duša puni bojom

Kako mi krv u venama šušti

Šušti čarolijom

Lepo i tužno

           .

Šuma ćuti

Još je udata za plavo nebo

Još čeka oktobar da je pozove na poslednji ples

             .

Gledam bakarno lišće

I pitam se

Treba li uplašiti jesen

Pre nego se zgužvaju oblaci

I ta prva kap kiše

Svima te ispriča

Svima

Pročitaj cijelu poeziju

Na staklu moga prozora

gasnuo je dan

sakupio sam hrabrost i krenuo

tragom starih pjesama

u jednu ulicu kraj rijeke

da čujem tvoje korake

Jer samo ti znaš za moje loše dane

samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca

samo ti znaš kako more tuge

u jednu suzu stane

samo ti znaš tajni prolaz ispod duge

do mjesta  gdje zemlja nebo presjeca

Kao slučajno ušao sam u tvoj san

bježeći od olovnih misli

otrovnih riječi i ružna vremena

tražio sam daleko djetinjstvo

i malo ljubavi u pjesmama

Kao slučajno ti si bila sama

nesposobana  da prepoznaš čežnju

skoro imuna na bol

bilo je toga i previše

valjda se srce naviklo

Kao slučajno srele su nam se misli

dozivajući ptice

lomeći razloge za samoću

Kao slučajno ukrao sam  svjetlost

sa nepoznate zvijezde

i spustio je na tvoj dlan

Jer samo ti znaš za moje loše dane

samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca

samo ti znaš kako more tuge

u jednu suzu stane

samo ti znaš tajni prolaz ispod duge

do mjesta  gdje zemlja nebo presjeca

Pročitaj cijelu poeziju

U kaiću srid tražeta
dok mi s tunje pada špurjan
mislin na te da mi dođeš
draga i mila bilice
.

Ki koluri ki bokuni
‘ko to sve skupa mirita
svako gleda samo na se
niko za te ne bacila
.

Još su kapaci odniti tuje
a nika njihovo nije bilo
i oni ča su došli sa strane
naši su hi navodili na to
.

Migavica je u moru
u daljini vidin manal
još da se poklopi sinjal
galeb leti plavin svodon
.

Moj najlipši rodni kraju
čuvan te ka’ zlato za se
nedan te nijednon strancu
te lipote nigdi nema

Pročitaj cijelu poeziju

Let je lak kroz oblake bijele

Paperjaste i meke

Kad Mjesec je pun

Da osvjetljava put.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne znam
tko sam…

Kažu da
bez tebe

tobože
stvaram.

Lutam,
tražim
sebe..

Ne mogu –
se pronaći!

Progovaram
o bitnim mi
tematikama.

Dokad će,
trajati ovo
tlačenje!?

Bog spaja
i razdvaja.

Njegova
uzvišena
sigurnost.

Zna taj –
odgovor.

Pročitaj cijelu poeziju