26 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Iako mala u mojim rukama,
u mom srcu, uvijek ćeš biti velika.
Starost će nas jednog dana,
ne odvojiti, već rastaviti.
I kad me više ne bude,
nemoj me zaboraviti.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
25 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Ljubav je tek početak boli,
Ali ko bi razmišljao o takvim tricama?
Nekad znaš,
Nekad ne znaš,
Nekad se samo praviš da ne znaš.
.
U svakom slučaju ideš dalje,
Srljaš u neumitno,
All guns blazing,
U tu crnu rupu
Iz koje ćeš izaći,
Ali sasvim sigurno
Nikada više isti.
Pročitaj cijelu poeziju
24 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Pejzažna
Plavo nebo.
Na njemu Mjesec spava.
Njegova ćelava glava
svjetlom se svijetli.
.
Nisu ga jutros probudili pijetli
pa ne zna da je sinoć
bez kočnica i rampe
zapio sve svoje lampe.
Pročitaj cijelu poeziju
23 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Hvali se svijet, ne znajući…
Hvalospjevi koje izgovaraju
su zaručnički.
Sami u duhovnosti su Posvećenosti.
Tako tužno, kao što tužno jeste.
.
Nedostaje smisao za logiku.
Zanemaruje se sve što je očito.
Uskraćuje jedino pozitivno,
Neuspjeh, kao početnik u životu.
.
Nema se načina za rasuđivanje.
Slijepi za sve pogane.
Misli se da je samoća izdaja.
Misli se da je prijateljstvo
put do Raja.
.
Izgubljeni u pričama prošlosti.
Okruženi bez slave.
Od izbora kojima se učinilo loše,
stvara se izgubljeno nebo na periferiji.
.
Sad samo su grijesi u utrci,
koju nikad neće se pobijediti.
Sve dok ne pogleda se
unutar sebe,
da se sazna, gdje bilo se…
Pročitaj cijelu poeziju
22 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Kao pod
nekom –
narkozom
zatvorena
u sutonu…
obrazaca
ponašanja
fenomena
apstrakcija
0psjedaju –
me slabosti.
.
Idu ka
carstvu
krajnosti.
Žrtvovanju
insinuacija.
Predstavama
strahovlade…
.
Ja seciram
živopisne –
uspomene.
Tijelo mi
obuzima –
obamrlost. (više…)
Pročitaj cijelu poeziju
22 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Kutak proze
Otok ima most, izvijeni bijeli luk koji ti odapinje strelicu ravno u srce i zarobi te u čvrsti zagrljaj, barem za jedno ljeto.
Kad stigneš do mosta, već si i na otoku. Dva mjeseca si u osvijetljenom gradu koji ne miruje i ne spava. U srpnju sve pulsira kao otvoreni mravinjak. Podignuta je temperatura u hladnjaku, zujanje klima, vatromet mirisa, okusa i boja, ali i prave bučne rakete koje se noću prelijevaju na modrom platnu. Sredovječne žene u tijesnom kostimu Minnie Mouse, crvenih obraza, s naporom se prigibaju u struku i pružaju trogodišnjacima kokice s preljevom od malina.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju