Milan Janković ” Mojoj kćerki”

Iako mala u mojim rukama,

u mom srcu, uvijek ćeš biti velika.

Starost će nas jednog dana,

ne odvojiti, već rastaviti.

I kad me više ne bude,

nemoj me zaboraviti.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Slaven Kopanja “Ljubav”

Ljubav je tek početak boli,

Ali ko bi razmišljao o takvim tricama?

Nekad znaš,

Nekad ne znaš,

Nekad se samo praviš da ne znaš.

                     .

U svakom slučaju ideš dalje,

Srljaš u neumitno,

All guns blazing,

U tu crnu rupu

Iz koje ćeš izaći,

Ali sasvim sigurno

Nikada više isti.

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Pospani Mjesec”

Plavo nebo.

Na njemu Mjesec spava.

Njegova ćelava glava

svjetlom se svijetli.

                .

Nisu ga jutros probudili pijetli

pa ne zna da je sinoć

bez kočnica i rampe

zapio sve svoje lampe.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Izgubljeno nebo”

Hvali se svijet, ne znajući…

Hvalospjevi koje izgovaraju

su zaručnički.

Sami u duhovnosti su Posvećenosti.

Tako tužno, kao što tužno jeste.

.

Nedostaje smisao za logiku.

Zanemaruje se sve što je očito.

Uskraćuje  jedino pozitivno,

Neuspjeh, kao početnik u životu.

.

Nema se načina za rasuđivanje.

Slijepi za sve pogane.

Misli se da je samoća izdaja.

Misli se da je prijateljstvo

put do Raja.

.

Izgubljeni u pričama prošlosti.

Okruženi bez slave.

Od izbora kojima se učinilo loše,

stvara se izgubljeno nebo na periferiji.

.

Sad samo su grijesi u utrci,

koju nikad neće se pobijediti.

Sve dok ne pogleda se

unutar sebe,

da se sazna, gdje bilo se…

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Stockholmski sindrom”

Kao pod
nekom –
narkozom
zatvorena
u sutonu…
obrazaca
ponašanja
fenomena
apstrakcija
0psjedaju –
me slabosti.
.
Idu ka
carstvu
krajnosti.
Žrtvovanju
insinuacija.
Predstavama
strahovlade…
.
Ja seciram
živopisne –
uspomene.
Tijelo mi
obuzima –
obamrlost. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nada Vukašinović “Ljudi s plaže” izbor iz Diskursa

   Otok ima most, izvijeni bijeli luk koji ti odapinje strelicu ravno u srce i zarobi te u čvrsti zagrljaj, barem za jedno ljeto.

Kad stigneš do mosta, već si i na otoku. Dva mjeseca si u osvijetljenom gradu koji ne miruje i ne spava. U srpnju sve pulsira kao otvoreni mravinjak. Podignuta je temperatura u hladnjaku, zujanje klima, vatromet mirisa, okusa i boja, ali i prave bučne rakete koje se noću prelijevaju na modrom platnu. Sredovječne žene u tijesnom kostimu Minnie Mouse, crvenih obraza, s naporom se prigibaju u struku i pružaju trogodišnjacima kokice s preljevom od malina.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts