Misli svakodnevno
nose ključ srca u potrazi za Svjetlom
koji utire put do darovanog vremena
došašća.
Palim svijeću čineći znamen.
Ćutim mir u Svjetlosti ispod Tvog križa,
Tebe kojeg iščekujemo, koji jesi
Vjerom mi pružaš ljubav
koja blagoslov nosi,
u moje srce utisnuta
snaga milosrđa Tvog dodira
jer dopuštaš
da budem.
.

Živeći na Tvom dlanu
nije teško
činiti
dobro.

Pročitaj cijelu poeziju

U carstvu duha,
retorička pitanja
narušavaju takt.
.

Nema milosti,
niti sažaljenja.
.

Učinjeno je
potrebito…
.

Za dobrobit
mladosti i
neutaženih
protekcija.
.

Dirigiram
knjigama.
.

Stabilna,
kreativna.
.

Zauzdana u
neukrotivosti
temperamenta.
.

Talijanskih korijena,
naravi i elokventnih
memoranduma…
.

Sadašnjost mi
postaje ljepša.

Pročitaj cijelu poeziju

Čuvam te u srcu i u duši,
ne dam da tvoju snagu itko slomi i sruši,
ako me zatrebaš, slobodno se javi,
svaki trenutak je onaj pravi.
.
Ako te ostave svi, neću i ja,
bit ću tvoja zvijezda vodilja,
vodit ću te putevima snage,
na mjesta gdje se ljubavi grade.
.
Osloni se na mene, vjeruj mi,
u mene se možeš pouzdati,
ja nisam od onih koji u dobru su tu,
a kad zagusti, samo nestanu.
.
Čuvam te…
Ne sumnjaj u to,
skupa ćemo uživati u dobru
a pobijediti zlo.

Pročitaj cijelu poeziju

Nestala su jutarnja buđenja,
Sa prozora
Komšijska časkanja
I vesela ulična pozdravljanja
Koja su glasnim povicima
Plašila ptice sa grana.
.
Nestali su udarci dvorišnih kapija
Sa tavana
Tihi koraci i škripa podnih dasaka,
Iz kamina crveni jezici
Koji su rugom hladne zime plašili,
Na oknima pahulje klizom topili.
.
Nestalo je veselih dana i pogleda
Sa praga
Na opalo lišće različitih boja,
Pomiješano s ljubavnim mirisima
Sa kojim se vjetar poigrava
I vragolasto dvorištem raznosi.
.
Ostala je bolna duša u besanoj sobi
Sa kreveta
Tužnog pogleda ka bijeloj zavjesi
I tamnoj noći
Da čeka zadnji otkucaj srca
Jačoj se smrti ruga i prkosi!

Pročitaj cijelu poeziju

U  krcatom. starom  autobusu

među ugaženima, stisnutima,

zgužvanima i blijedima,

u mirisu radničkog znoja

i  jeftinog ženskog parfema

Nervoza, a gluha tišina.

                 .

Lutaju misli okrnjene.

Promišljene  i nepromišljene,

pa  izgubljene i prazne

odlutale od stvarnosti,

od nespokoja i čekanja.

                    –

Prolaze minute kao sati,

a onda ergela blindiranih

rotirajući doletje i proletje,

zvukom sirene prkoseći

zgužvanima i blijedima.

            .

Nečiju sočnu psovku

Uguši  paljenje motora.

I opet muk, misli bezvoljne

Izgubljene u novom vremenu

Kao i ljudi u autobusu.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju