Njezine oči

k’o dva plava jezera

zovu dubinom.

Pročitaj cijelu poeziju

Znam ja da ću jednog dana

opet tebe sresti,

u tom će trenutku sreća

svu tugu pomesti.

          .

Znam da ćeš se jednom meni

u naručje vratit

i da više neću biti

tužan, niti patit.

               .

Bit ću kao suhi cvijetak

kad dobije vode,

pa odjednom sav oživi

i u nebo ode.

                  .

Zasjati će moje snene

i umorne oči,

osjetit ću radost kako

u vene se toči.

                 .

Neće više biti suza,

bola niti plača,

znat ću da je naša ljubav

od sudbine jača.

                    .

Zablistat će opet ono

zlatno sunce s neba,

sve će opet biti baš

onako kako treba.

Pročitaj cijelu poeziju

Između nas i njih more

Lavirint

Uspavana emocija

Koju nema ko da naslika

U futuru

           .

Između nas i njih vetrenjače

Nebo koje čeka kišu

Kiša koja čeka nebo

Ispod noktiju

          .

Između nas i njih pas

Nacrtan olovkom

Na bezbednoj udaljenosti

Od srca

Od očiju

              .

Između nas i njih

Tužna ljubavna pesma

            .

I prsti

Što vekovima neustrašivo vrište

                .

Ljubav

Samo ljubav

Pročitaj cijelu poeziju

Jesen je,

dok putujem sa oblacima

pišem ti o tome

kako  svijet postaje hladniji

pa ne mari za grlice

koje, ostavljene pod strehom,

čekaju da dođe ljeto

i dozriju kupine

kao pjesme koje pominju

tvoje oči u novembru

tvoj septembarski osmijeh

cvijeće u uglovima tvojih usana

Jesen je,

a ja ti pišem ponovo

onako, usput, pominjem svoje godine

sedef u mojoj kosi

knjige koje volimo

rapoređujem osjećanja

po nebeskim prostranstvima

i pravim iste greške

kao onda kada sam

te tražio na fotografijama,

u vozovima, pitao za tebe

konobare u južnim gradovima

i nisam znao šta više da radim

osim da šetam po kiši

 čekam da prođe zima

i izgovaram tvoje ime

s ljubavlju pred spavanje

kao sad dok liježem pored tebe

Pročitaj cijelu poeziju

Dopuštam plaveti tvog oka

da tinja

u dubinama polja

perunika,

noseći žudnju šapta ćuka

dok me grliš

ispod noći neba,

pod zvijezdama.

Opijena,

stavljam znamen slike riječi

među njedra

da sačuvam ditiramb

o žeđi u dvoje

u slučaju

da  kolebljivo postanem

jedna od onih

koju uplaše utihnute slike,

pa u trenutku

samotne sjete,

pokuša proživljeno

nazvati

zamalo sretna

Pročitaj cijelu poeziju

Tražili smo je jednog ljeta,
jeseni, zime,
proljeća propupalog,
mirisima ispunjenog.

*
Tražili smo je u plašljivim dodirima,
prvom poljupcu,
skrivenim pogledima.

*
Željeli smo je upoznati,
zadržati za sebe kao vjernu prijateljicu.
Željeli smo je imati samo za nas.
Sve je ostalo na želji
jer nismo ljubav upoznali
ili pak, ona nije poznavala nas…

*
Sada je svejedno…
Možda je bila tik uz nas, a mi je nismo vidjeli.
Možda nas je pratila našim ulicama,
a mi je nismo osjetili.
Možda smo je imali,
pa izgubili…
Tko će ga sada znati?

*
Vrijeme vratiti se ne može.
Ostaju uspomene
Bez kajanja,
slike proljeća, divljeg kestena…
A ljubav…
Ljubav je došla iznenada:
zrela, potpuna, nepresušna…

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju