11 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Misaona
Život je božanstvo, slava, čast!
Život je od Onoga gore najljepši dar!
Život treba slaviti
od jutarnje zvijezde
do mrkloga mraka,
ljubiti k’o što se ljubi čedo,
maziti k’o što se mazi žena.
Pod ovom moćnom kapom nebeskom
toliko sočnih plodova ima,
treba ih brati,
uživati u slasti,
ne dati da ih pokrije zima.
Treba osjetiti, htjeti, znati
ljepote se napiti do pijanstva,
napuniti svaku žilicu tijela,
toliko u sebi ljepote da imaš
da je možeš i drugima dati!
I kada svaki bi čovjek tako,
sve bi nam nekako bilo lako.
Ali, od prvoga onog na svijetu stvora
nikad se čovjek naučio nije
slušati Onoga što dao je dar,
čuti ono što htio je reći –
da ljubav, dobrota i mudrost
jedini pravi su putevi sreći!
Pročitaj cijelu poeziju
11 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Patim u
deliriju…
Kruni me
žalovanje.
.
Trn mi
probada
lubanju.
Krvarim
rijekama
umiranja.
.
Otrgnuta
iz komore
strahova.
Surove
kandže
zločinca.
Mafije,
uličara.
.
Svejedno
se sjećam.
Nekad je –
bilo dobro!
.
Bili smo
sjedinjeni.
Nasmiješeni,
vedrog duha.
.
Njegove su
ovisnosti…
Donijele
odluku..
.
U parnici
između
borbe…
Za goli
život…
Umilno
dijete
treba
stabilnu
okolinu..
Razigrano
odrastanje.
Ispunjene
trenutke…
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
10 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Haiku, Uncategorized
Gle, slatko lišće
opijeno se njiše,
s povjetarcem.
Pročitaj cijelu poeziju
10 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Ako se sretnemo ponovo
onako slučajno, bez razloga
u redu za karte
ispred blagajne kina
negdje na početku ljeta
smiješit ćemo se
i šutjeti jedno kraj drugoga
nakon pozdrava
u polumraku
sjećajući se bitaka i prošlih ratova
u kojima smo oboje poraženi
Kad bih ti mogao reći
rekao bih ti da znaš
kako su pjesme rasle
i nedovršeni snovi sazrijevali u meni
kao pozne septembarske ruže
I kako ova tuga
koju nosim ispod kaputa
izlazi iz vremena
što je ostalo iza nas
Nemoj da te prevari izraz moga lica
jer vani miriše lipa
i zadnji voz polazi za Kazablanku
a ja sam samo stranac
koji je naučio
da čuje tišinu kako sanja
Pročitaj cijelu poeziju
09 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
08 listopada 2024
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Ostao sam sasvim sam,
Daleko od djetinjstva.
A kud’ god da sam putovao,
Obala je svugdje ista.
.
Ostalo je malo riječi,
Nespretnim se one čine,
Kad ih nemaš kome reći,
Dva koraka od istine.
.
Tvoje oči, sve što osta,
Da me prate kao sjene.
Idem tamo gdje me ne zna
Niko osim samog mene.
Pročitaj cijelu poeziju