Pod snijegom

Idem pod snijeg.
Zavući ću se cijela pod taj bijeli, meki prah.
Zaustavit ću dah…
Nitko neće znati da sam tu.
Prelijetat će me ptice.
Mimoilaziti koraci.
Juriti nada mnom dječji smijeh i zamrznute saonice.
Trava i ja šutjet ćemo zajedno
razumjevši se ne izmijenivši ni riječ.
Ona će umiriti život u svojim klicama, a ja u svojoj krvi,
gledat ćemo koji će više usporiti,
a da ne stane prvi.
Igrat ćemo tu igru potonuća
na pragu smrti plešući
do svanuća.
Možda, ako mi vihor neki hladan
ujutro skine leden pokrov s lica,
možda ću onda otvoriti oči, otresti pahulje sa trepavica.
Ali neću obećati da ću ustati.
Možda ću cijeli dan ležeći tako
na nebu modrom pratiti zlatnog sunca put
i trag koji za njim ostaje svijetao i sjajno žut.
Onda ću u blistavu večer ustati poput nekog bijelog diva,
otresti snijeg sa glave, ramena i nogu,
pa zakoraknuti daleko,
da vidim do kuda mogu.
I onda se uputiti na onaj tamo brijeg…
U novo jutro netko će reći:
Gle, netko je tu spavao! U snijegu!
I eno mu tamo traga koji nestaje na brijegu!
O čemu li je bio taj pod snijegom san?
Što tražio je čovjek pod snijegom zatrpan?
Tko će znati.
Odgovore na ta pitanja ni ne treba dati.
Sve dok postoji san, novi dan, čisti snijeg,
utisnuti trag koji vodi na brijeg
i trava,
koja pod snijegom mekim sanja
sva utihla
spava.

7 komentara za "Pod snijegom"

  1. Krebs
    15/12/2018 at 11:12 am Permalink

    Danijela, naklon ostavljam!

  2. Mihaela
    Mihaela
    15/12/2018 at 11:29 am Permalink

    Zanimljiva i lijepa pjesma. Čovjek kao dio prirode. Stopljen s njezinom biti!

  3. Marija
    Marija
    15/12/2018 at 12:34 pm Permalink

    Tako je lijepo na trenutak zavući se pod taj tvoj snijeg i osjetiti život Zemlje. Možda jednom kad budemo trava:)

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    15/12/2018 at 2:23 pm Permalink

    Sviđa mi se pjesma i tema. LP

  5. Daniela Bobinski
    Daniela Bobinski
    16/12/2018 at 8:26 am Permalink

    hvala 🙂 i da, privlačna, netaknuta bjelina 🙂

  6. AnjaL
    16/12/2018 at 9:33 am Permalink

    Igrat ćemo tu igru potonuća
    na pragu smrti plešući
    do svanuća.

    Baš mi se svidjela pjesma, osobito početak do navedenih stihova… mada je i drugi dio lijep, kad ustaneš kao bijeli div… 🙂

  7. Daniela Bobinski
    Daniela Bobinski
    17/12/2018 at 6:04 pm Permalink

    baš mi je drago, i baš mi je bilo lijepo o tome sanjariti 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.