Posjet

24 listopada 2017 Autor: nives 7 Kategorija: Uncategorized

noćas su
sasvim nenadano
poustajali mali nosači svjetla
i prevrtali mi vlas po vlas
praveći se da je to igra
slučajni ples
nestašluk
ja sam znala
i prije toga
nekako se moraš javiti
da obasjaš ove krivine
u koje se neumorno zaplićem
jer bez tog
stvarno
sve bi izgubilo smisao
a na to ne pristajem

7 komentara za "Posjet"

Suzana Marić
24/10/2017 at 11:50 am Permalink

ja sam znala
i prije toga
nekako se moraš javiti

Javljanje poput malenih nosaća svjetla .Jako lijepo, Nives.LP 🙂
ENEDIEL
24/10/2017 at 1:52 pm Permalink

Lijepi posjet 🙂
lijep pozdrav
mirko1
24/10/2017 at 3:00 pm Permalink

Kratka misaona pjesma koja plijeni. Još jedna o složenosti i kompleksnosti života, a zapravo bi nam bez toga, čini nam se iz naše pozicije, život bio nešto što se možda može nazvati i dosadnim, ili jednoličnim, ili…? Problem je samo to što se veoma rijetko javiš sa svojim pjesničkim djelom.
Veliki pozdrav i 777 puta bravo, Nives !
Marija
24/10/2017 at 5:03 pm Permalink

Mali nosači svjetla; rasplesani, nestašni vjesnici. Posebno lijepa! 🙂
Mihaela
24/10/2017 at 5:55 pm Permalink

Neobične, lijepe i misaone slike:)
Murtulica
24/10/2017 at 8:35 pm Permalink

Prekrasna!!!
VP, Nives:)
katarinab
15/01/2020 at 6:30 pm Permalink

Sjajna pjesma i obasjala si mi večer.
“nekako se moraš javiti
da obasjaš ove krivine”
Vp!:)