Radojka Bubić “Ispod starog hrasta”

 Ispod starog hrasta golubica stoji.

Ostali su tamo svi grobovi moji.

Pusta žitna polja, zarasla ravnica.

U oku mi sjaji suza izdajica.

                       .

U daljini čujem topot konja vranih.

I dorata mladih griva razuzdanih.

Vidim oca starog što žerave preže.

Sprema se na sajam uređuje čeze.

                         .

Majku kako ide s’ njim rame uz rame.

Znam, sve su to snovi, al’ predivni za me’.

Doći ću tu jednom, sjesti ispod hrasta.

Na jutarnjoj rosi da miriše mašta.

                    .

Golubici bjeloj milovat ću krila.

I tiho joj šapnut tu sam sretna bila.

Nema komentara za "Radojka Bubić “Ispod starog hrasta”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.