Da li znaš

da je žena radost svijeta

u njoj, uvijek oči znatiželjnog djeteta!

Ona je vedrina dana, sva godišnja doba, sunce i kiše,

ljepota svijeta na ženu miriše.

       .

Da li znaš

da u ženi nastanjen je svemir?

Ako pružaš iskrenu ljubav, pružit će ti mir

zvijezde oka što sjaje, njene ruke, darivat će ti zagrljaje.

Drhtave dodire njene, putene, snene

zaboraviti nikada nećeš moći

jer njeni poljupci, carstvo su njene svemoći!

Skriveni, čekaju da ih budiš

riječju što ječi,

srce žene, ljubavlju ogoljeno,

samo želi da bude voljeno.

       .

Da li znaš

da u ženi stanuje more?

Sve tuge žene stvaraju u tu vodu

što ispire oko njeno, od žalosti potamnjeno.

Zbog te tuge, ako je stvaraš, možda ne znaš,

Nebo utkat će u te nemir

zatvoriti  zvijezda svemir!

Ako i to, mora da se desi,

osamljena i nevoljena

iz tog boja, žena izaći će, opet, svoja!

Vidati sama svoje rane,

krišom obrisati suze i otići bez krika,

bez drame,

oslonjena

sama

na svoje rame.