U mojem svijetu tišina

sniježe snovi

rasprostrti biserima jutra

koji se poput pernatih pahulja

spuštaju

do samotnih misli.

         .

U mojim očima,

oni su pronađeni

egzoplanet beskrajne

u jednostavnosti

prizemnih želja u licu

obične tratinčice  neke vesele livade,

iskrene riječi,

osmijeha prijateljskog lica.

Toliko blizu

a opet dodirom

stvarnosti  prolaze

 krhki

kroz prste,

neuhvatljivi uvijek

zbog prečeg.

          .

Srce zapušteno od želja

tinja još samo u pjesmama.

          .

Da li ću ih ikada moći

dotaknuti

bez poraza u odgovorima?

Moja htjenja u bezglasnom

mrvljenju komadića nade

nepokolebljivo

mi daju do znanja da se jednoj

vladarici tišina

ne priliči

imati takve

snove