Spomen

 

Kako sad spomen tinja ,

Nije stihija,

Nije požar, nije buktinja .

 

Tek kao list pada,

Ne udara

I nitko ne strada .

 

Samotan to je brijeg,

Nekada gažen

Kao i lanjski snijeg .

 

6 komentara za "Spomen"

  1. Iluzija
    14/10/2012 at 11:05 am Permalink

    Ritmična, čitljiva. Jako mi se sviđa.
    Kad dovoljno vremena prođe i loša iskustva postaju uspomene 🙂

  2. sumiko
    14/10/2012 at 11:09 am Permalink

    Tek kao list pada,

    Ne udara

    I nitko ne strada .
    pozdrav

  3. Marija
    14/10/2012 at 11:34 am Permalink

    Tinjaju uspomene, ne bole, neka blaga sjeta ih prati. 🙂

  4. ENEDIEL
    14/10/2012 at 2:03 pm Permalink

    eh kad je brijeg tog lanjskog snijega,kao da se nije sve otopilo,pozdrav

  5. boba grljusic
    14/10/2012 at 3:48 pm Permalink

    prvi stih -nespretan
    razmisli o tom
    pozdrav

  6. dusko
    14/10/2012 at 10:06 pm Permalink

    fino

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.