Nacerena hulja s ožiljkom na licu
 promiješala karte označenog špila
 kaže; ja sam Sudba, nosiš moju klicu
 sada ću ti gorda podrezati krila.
Gledam je u oči i točim joj vina
 nazdravljam joj drsko; ma radi što želiš
 krala sam ti snove, zvuke violina
 tamo kuda idem ti ništa ne dijeliš.
Boji te se onaj koji snove ima
 koji misli dugo tvojim putem ići
 meni je svejedno, želiš li još vina
 mene nećeš naći u toj tvojoj priči.
Izvući ću kralja crvenoga srca
 damu pik i tricu neke boje crne
 pa neka suza u grlu zagrca
 sve mora proći kada plamen trne.
Marija Juračić “Pisci, ljubav i ostale trice” REDAK, 2013.

15 komentara za "Sudba"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.