Na radnom stolu dogorjeva svijeća

Osvjetljava sobu

Pero umočeno u mastilo

Sjećanja i misli u pjesmu je slilo

Korkira Negra zaklonjena zidinama

Kamene kuće sa uskim ulicama

Kroz tišinu noći veslo ribara

u modro more uranja

 sanja snove

u sparnim predvečerjima

vidi zlatne djevojačke kose

kiticu bosilja u njedrima a

kotula podignuta oko nogu pleše…

u vrelim ljetima

vidi kapljicu mora

niz grudi joj se sliva

ispod trepavice stid proviruje

zategnuta bedra prikriva

zvijezde trepere ušuškane

u nebeskom svodu

na bonaci se ogledaju i bilježe

sve ispjevane verse

o ljepoti djeve bajne iz Korkire Negre

U lijepom gradu Dubrovniku

Sa sjetom se sjeća

Dok piše godinu, Anno Domini 1680-ta