Kad je žena ono što jeste

i uspije biti

ono što u dubini svoje duše snije

da zablista nevinom ljepotom nevjeste.

                             .

Tad će rijeke svojim tokom smješak naslikati,

meki  šapat na rame prisloniti

glas u toplo obojiti, dodir osjećajem natopiti

i korak nad travom lebdjeti.

                        .

Sve će biti kao na platnu jednom

travka meka i zvijezda daleka

boje se prelijevati

svi zvuci jednu simfoniju stvarati.

                       .

Kad žena  napiše tapije i

nježnost njena,  do svih  dospije

 rosnu pčelu nektarom  napije…

                    .

Tad će dobrota  da  je obavije

njena nježnost jutro da umije i

u miru otvara kapije,  tad će

vodom bistrom  nada  svijet  da  napije.