“TABU” TEMA

Zašto je hod po rubu tako opasan? Možda zato što se svaki put oprostiš s tadašnjom strukturom postojanja, odlučivši zagrliti sjenu Hada. Uostalom, tko nam jamči da tamo ne lutaju izgubljeni pisci, još od pamtivijeka? Žalosno utvrđujem da zajednica nema dovoljno razumijevanja za “književne duše”- pa su iste često puta deklarirane kao nestabilne i opasne po okolinu; isključivo zbog razloga što imaju hrabrosti javno progovoriti i ne ustuknuti pred razumom. Teško je biti rastrgan između dva aspekta, vizije kojoj težimo i hladnoće suvremenih mogućnosti. Što uopće znači pojam “old soul”? Odnosi li se isključivo na drugačiju građevnu tvar- božjeg daha utkanog u naše kosti? Koja je svrha poslanja, misije obnavljanja istinskih vrijednosti, u okruženju koje zanemaruje nastojanja temeljitih promjena? Puštajući korijenje na neplodnom tlu egoizma i osjećaja više vrijednosti- začepljujete pore pojedinaca koji žele postati vrijedni, dovoljno kvalitetni da bi ih netko zavolio…

Lorena Vojtić

Peta knjiga/ RETORIKA TIŠINE

Brooke Shaden Photography

3 komentara za "“TABU” TEMA"

  1. Krebs
    08/09/2020 at 6:15 pm Permalink

    Svi pisemo sve i svasta misleci da cemo dati svoj doprinos beletristici i kulturi pisanja , KULTURI RAZMISLJANJA a kakva je kultura pisanja od nas jadnicaka , vijekovima utucenih borbama ta prezivljavanja, drugacije bi bilo da smo nacija koja je naslijedila genima kulturu , i na vec izgradjenim temeljima razvijaju se jos dalje, i dalje a taj jaz se povecava i tek nam to postaje jasno . Tuga danasnjice ! Svi zelimo da nam ime bude zapisano negdje medju zvijezdama ali realnost boli jer – mi mali samo ponekad , pored bolesnog EGA nam postajemo ili ostajemo mali . Tuzan soul , Old Soul !
    Hvala vam , Soul , na temi , na koju se covjek moze nadovezivati…lp

  2. AnjaL
    08/09/2020 at 10:17 pm Permalink

    Mene pisanje veseli, pomaže mi na mnogo načina. Netko voli riječi tražiti ili slagati u križaljkama, mene zabavlja pisanje poezije, traganje za riječima koje bi najviše mogle odgovarati istini, barem onako kako je vidim u datom trenutku. Igra riječima me opušta. Svatko ima drugačije motive zbog čega piše i u različitim životnim fazama. Stara duša – ako je vjerovati, duša koja je više puta inkarnirana i ima već skupljenih iskustava, ne zanimaju je trivijalne stvari, poput npr. želje da bude priznata u društvu na način da će njegovo ime nešto značiti u životu zajednice. “Stara duša” zna da je zrelost sporo dostižna, ne događa se preko noći i zna da mnogi istinu još ne mogu primiti. Žalosno, da. Dajmo najbolje od sebe uvijek. Tako bar na kraju života nećemo žaliti za propuštenim prilikama.
    Lijep pozdrav šaljem.

  3. Krebs
    09/09/2020 at 6:23 pm Permalink

    Ali , zagrliti sjenu u Hadu , neplodno tlo egoizma , zelja za potvrdama okolina da postojimo , egzistiramo ili mozda setaju duse umrlih pjesnika je odlicno napisano i podstice na razmisljanja sve nas o zivotima prije nas – zaljljucak je moj da se nista nije promijenilo od pamtivijeka sve do danas . Pa pogledajmo Starogrcku filozofiju – temelj za filozofiju danasnjice .Skoro da nema pomaka sve do danas .
    Pogledajmo ljubavnu poeziju od staroga Rima i Grcke , na cijim se osnovama razvila knjizevnost cijeloga svijeta – su skoro identicne sa pisanjem poezije danas .. Sjetimo se Ovidija samo i njegovih pisanja ( Metamorfoza )…a ciju sudbinu je dozivio par vijekova poslije i Dante ..

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.