Čitao sam naglas stihove svoje

Pažljivo , čisto bez treptaja glasa

U noći mrkloj bez svijetla i boje

A oni uzdižu se kao rijeka spasa.

 

I tako se dižu u nebeske visine

Putuje taj zvuk na put daleki

Među zvijezde u svemira dubine

Ostavit će trag svijetli i meki.

 

A jednoga dana  kraj će  doći

Ljudi u crnom kada se okupe oko mene

Duša moja za njima će poći

Ostaviti trag za stope njene.