Egon je stigao kasno uvečer. Donio je hrpu namirnica i strpao ih u Ikin hladnjak. Bio je umoran od puta i ukočen od sjedenja na podu pretrpanog münchenskog aerodroma. Let mu je bio otkazan zbog pojave misterioznih dronova koji su dolazili niotkuda i nadlijetali aerodrom. Zrakoplovi koji su trebali sletjeti u München, odmah su preusmjereni u druge zračne luke, a 17 polaznih letova s münchenskog aerodroma odmah je otkazano. Tako je na tisuće putnika ostalo čekati. Raspoloživa sjedeća mjesta odmah su bila zauzeta i Egon je imao sreću da se spustio na pod uza zid pa se barem imao na što nasloniti. Pokušao je Iki poslati poruku, ali mu to nije uspijevalo. Kada se, konačno, nakon dugih sati čekanja i neudobnog leta – jer se jedna pozamašna gospođa nasadila stražnjicom i na njegovo sjedalo – domogao Zagreba i svog automobila, javio je Iki da dolazi.
.

Uvalio se pod tuš Ikine kupaonice. Dok je gledao kako voda s njega ispire putnu prašinu, razmišljao je što se je to s Europom dogodilo u tako kratkom vremenu. Bio je odgojen da poštuje sve ljude, da prihvaća njihove boje kože, njihove vjere, svjetonazore, seksualne orijentacije, ali sada je imao osjećaj da si je Europa ispalila metak u čelo. Nije mogao prihvatiti nekakva idiotska kvazidemokratska pravila nekih demokracija. „Neka sam fosil“, mislio je, „neka imam zastarjela shvaćanja, neka sam relikt vremena, ali za mene je spol  biološka kategorija i odnosi se samo na muškarca i ženu, a rod je društveno uvjetovana kategorija i odnosi se na razne imenice; bića, stvari, pojave. Zaboli glava od svih tih preseravanja: cisrodnost, transrodnost, nebinarnost, interseksualnost, rodnofluidnost, arodnost…“ Glasno se nasmijao: „Arodni su valjda oni koji traže da ih se oslovljava zamjenicom ono.“ Gospodine ono, kako ste danas, gospođo ono, kako je lijepo vidjeti vas“, parodirao je mislima, jedva se suzdržavajući da se glasno ne nasmije.
.

Posegnuo je za ručnikom i počeo se brisati. Misli su tekle dalje: „I dok se europsko stanovništvo bavi takvim glupostima, tiha okupacija je na djelu… Što se dogodilo s idejom multikulti? Odjednom mu je sinulo da je s multikulti realizacijom sve u redu, samo ju je on, budala, otpočetka krivo razumio. U ujedinjenju Europe vidio je međusobno miješanje europskog stanovništva i veselio se, primjerice, otvaranju slastičarnice talijanskog slastičara u svojoj ulici, ali tek sada vidi da to nije bilo miješanje različitih kultura. Bilo je to samo miješanje ljudi iz različitih zemalja Europe koji su pripadali istoj kulturi. Europa je prihvatila mnoge ilegalne izbjeglice koji su se u njoj skrasili, rodili djecu i koji su počeli nametati svoj svjetonazor i svoje vrijednosti. „I sada ima to što ima.“  Sjetio se da domicilno stanovništvo mnogih zemalja živi u sve užim područjima svojih gradova. Žive, rade, posjećuju kazališta i restorane, muzeje i teretane, djeca im idu u školu. Ali samo nekoliko kilometara dalje niču naselja u kojima vlada drugačiji način života, u kojima Europljanin, a posebno Europejka nemaju što tražiti. Druga, agresivna kultura pokazuje svoje lice: ljude tuku jer jedu svinjetinu ili se vesele uz čašicu alkohola, prema ženama se ne pokazuje poštovanje.  Zaboravilo se tko je gost, a tko domaćin. Nije čudo što sve više profitira desnica kao politička opcija.
.

„A što je s Hrvatskom?“ pomislio je.  Odakle stižu toliki strani radnici i za koga se dižu sve te zgradurine? Najviše se gradi na moru, za prodaju kuća strancima i tu Egon nije vidio potrebu za velikim uvozom  radne snage. Sve se to tobože radi  zbog interesa države, a ustvari važna je samo osobna korist.
.

Poljubio je Iku i sjeo za stol uživati u večeri koju je, ovoga puta ona iznimno pripremila od namirnica koje je on donio: kotlete s pečenim krumpirom i zelenu salatu. Čaša crnog vina ljeskala se na stolu. Večera je bila ukusna. „Zna mala kuhati kada želi“, pomislio je, zadovoljan. Ika mu je telegrafskim stilom ispričala sve o slučaju na kojem sada radi. Slušao ju je, registrirao je svaku riječ, ali se istovremeno divio njezinom izgledu i osobnosti. Nakon radnog dana, vozikanja u Ilirsku Bistricu i natrag, ispitivanja svjedoka, administrativnih poslova nije pokazivala znakove umora. Pružala je sliku umiljate djevojčice, ali je Egon poznavao i njezinu drugu stranu.

ROJ, Marija Juračić