Traže te pogledom kroz mrklu noć

moje oči suzom ispijene,

gdje li si krenuo, kako ćeš proć’

kroz grube staze neosvjetljene?

 

Uzalud tražim oči zelene

taj smaragd što ljepotom svjetli,

te oči u bespuću izgubljene

da l’ će se ikad vratiti htjeti?

 

Promukli mi glas odzvanja jekom,

crnom tišinom ime ti ječi

dok vali mreškaju snenom r’jekom

moje koljeno moleći kleči

 

Vrati se mili jer mi smo jedno

i jedno bez drugog nula mi smo,

ljubav je ono što je vrijedno

bez ljubavi živjeli ne bi smo.

 

I usne mole da mi se vratiš

neka ti zvjezdice osv’jetle put,

stopama svojim staze mi zlatiš

i moga srca baš svaki mu kut.