Opet si sinoć bila s njime
a ja sam plakao kao dijete,
zaveo te a ja ne znam čime,
ponori mi beznađa prijete.
Što mi još od ljubavi osta
ispod stola mrvica koja,
to za živjeti ne može biti dosta
u ovom polumraku nespokoja.
Stoga te molim k’o Boga sada,
jer od tebe mi nije ništa preče,
vrati se k meni od toga gada
i krenimo ponovo stazama sreće.
julija
Suzana Marić
14/08/2012 at 8:39 am Permalink
Ma ne treba tu molit nego za kosu i odvuć nazad u svoju pečinu, haha, šala mala, lijepo si sročio ovu pjesmu, pozdrav Marko !
14/08/2012 at 9:23 am Permalink
Meni se sviđa tvoj jasan, nenametljiv, iskren stil. Nema igara, prikrivanja osjećaja, prebacivanja. Po svemu tome nazvala bih taj način izraza muškim načinom, a nije lišen pjesničke ljepote i senzibilnosti.
Rima je dio tvoga bića, sigurno u mozgu imaš neki poseban režanj koji se brine da bude uvijek nova i svježa. Veliki pozdrav i osmijeh 🙂
pogledajPP!
14/08/2012 at 10:09 am Permalink
Što mi još od ljubavi osta
Ispod stola mrvica koja
To za živjeti ne može biti dosta
U ovom polumraku nespokoja
lijepo si napisao iako je pjesma protkana tugom
puno pozdrava, sfd
14/08/2012 at 5:51 pm Permalink
Kad se voli, za nju se bori!!
epa pesmai rima. Pozdrav Marko 🙂
14/08/2012 at 7:26 pm Permalink
Lijepo si to sročio Marko prava ljubav sve prašta.Lijep pozdrav.
14/08/2012 at 8:13 pm Permalink
Hvala dragi poezijoljupci,lijepo je opet družiti se s vama.
Laku noć!