Lopov si, dušo, baš kao i ja

što vješto krade zvjezdani prah

i njime puniš džepove prazne

čujem ti korak, poznajem dah.

.

Sanjari smo samo u prokletoj tami

samo smo srce i samo smo smijeh

i neka kamen baci prvi

kome smo gadost i kome smo grijeh.

.

Krademo dušo i snove i zvijezde

drugo si ništa ne možemo dati

pune su sanja košare naše

kuda to vodi, vrag će ga znati.

 

Marija Juračić “Stope u pijesku” 20I3. REDAK