Sada stojim na rubu svijeta koji sam poznavala Sve što je nekada bilo teško — bol, čežnja, prazne ulice — sada diše mirno . Vjetar je utihnuo, lišće visi na drveću, kao da više ne zna kamo da padne. A rijeka šuti. Šuti jer zna da sam […]
Arhiva > veljača 2026
Marko Jareb “Bracere stare”
Bracere stare na jedra, na južnome morskom valu, grožđem napunjena vjedra, donose svojemu žalu. . One voze ovčju vunu, skupljenu s mnogih brda, za dobiti neku kunu, u ova vremena tvrda. Na krmi zastavu viju, . starome rodu na slavu, sve dokle more […]
Jagoda Sablić “Tvoje lice”
Tvoje lice od Topline blista. U tvom je oku Suza čista. Tvoja duša kao Vulkan plamti, U njoj gore vatre, Mogu je zapalit’. . U tvom pogledu Mirnoća i nemir Vlada. Izvire toplina, Zavist, mržnja, Koja sve razara.
Lorena Galeta “Gotičke floskule”
Crne su ruže plakale- krikove noći dozivale. Nespašene, pak bivale – uznemirene ili snene. Depresija sunce krije- u hladu opijum miruje. Zavrzlame su dileme, neprobojne garniture. Žalopojka dušu miluje- a krepost iznova niječe. Ali kreira se sunovraćenje – pa umire strmo zamišljanje. Ne osjeti ni ljute pomrčine- jer muku skrivaju trepavice.
Marko Jareb “Hrvatska”
Jutrom kada sunce sine, ili kad’ su duge noći, idem na njene planine, penjući se do ponoći. . Ljetima, u dane duge, prelazim njene potoke, ili putem brze pruge, idem na njene otoke. . Moja zemlja ima svoje ime, a nju živi vela ljubav bratska, ljubeć’ je duge noći […]
Milan Drašković “Frances Sargent Osgood- Song”
Your heart is a music-box, dearest! With exquisite tunes at command, Of melody sweetest and clearest, If tried by a delicate hand; But its workmanship, love, is so fine, At a single rude touch it would break; Then, oh! be the magic key mine Its fairy-like whispers to wake. And there’s one little tune it […]
Ankica Biskupović “U vrtu tišine”
Inspirirano Đulabijama Stanka Vraza . U vrtu tišine cvatu mi misli, svaka je tvoja, svaka te zna Na listu ruže pišem ti ime da ne nestane s dolaskom sna . Ptice mi šapću tvojim glasom, vjetar mi nosi tvoj davni […]
Milan Janković “Krhka obećanja”
Smrt je slomljena ljuska života, već sutra će izroniti duša njegovatelja iz saveza samilosti, dok bezvremenski taktovi recitala, melodično kaplju s vrhova prstiju, nježnim dodirom crno-bijelih tipki. . Dojam ushićenja krasi zarobljene umove. Staklene oči, kao u lutka, s neznanjem o životu bit’ će sahranjene. Osakaćene, besmislenim mučenjem umorne smrti… I jednostavnim pitanjem; Nasljeđe? Kome […]
