Živim u začaranom krugu
proljeća, ljeta, jeseni i zima;
sve ih je više i liče na dugu
no, ne znam se nositi s njima.

I kružim i kružim oko Sunca
sve jače i bliže, to srce želi;
uzdići se visoko do vrhunca
i zagrliti ovaj svijet cijeli.

Ne znam da li sam možda anđeo,
vihor što svilenim poljima juri,
noć koju je umoran dan spleo
il’ pjesma koja se budi u bijeloj zori.