Ljiljana Jelaska “Grad od soli”

Sjedim na starom koferu uspomena

 i gledam niz prašnjavu cestu svojeg djetinjstva.

Vrijeme me zove. I htjela bih i, ne bih, poći.

Ali kamo?

Toliko gradova, a nijedan moj.

Nekad je tamo negdje

Postojao moj grad.

Rekoše mi, kad iz njega pođoh, da se ne osvrćem.

Ne htjedoh poslušati.

Osvrnuh se i bacih pogled na ovješene oblake.

Grad se pretvori u utvrdu od soli, a ja ostadoh lutati

S praznim očima na crti vremena.

Nema komentara za "Ljiljana Jelaska “Grad od soli”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.