Zagledana u tebe, tražim se u tvom pogledu;

tražim se i svemiru postojanja,

među zvijezdama orošenim suzama.

Više se ne pronalazim,

jer ti skrivaš pogled…

Tvoje oči traže put bijega, nova prostranstva…

Bol, izgubljenost, skrivena nada ukorijenjene su u maslinastim dubinama.

Ne skrivaj pogled od mene!

Ne skrivaj taj tjeskobni strah koji te nagriza, koji te lomi iznutra!

Ne skrivaj bol iza suza!

I ta suza prepuna soli, bode te.

Bole kristali razbijenih snova, još u povojima ukradenih iz naručja sreće.

Ne! Ne skrivaj pogled od mene !

Samo ja ga pročitati znam…

Samo ja poznajem tu dubinu u kojoj su zvijezde potamnjele-izgubile sjaj.

Dopusti mi, da obrišem suzu, maknem taj crni veo sa kapaka tvojih .

Dopusti mi da uklonim oštre kristale boli i sjećanja …

Traženja prošlosti …

Dopusti mi da ti melem utjehe stavim na povoje i zaliječim bolne oči.

Dopusti mi da te pogledam, skrijem se kao nekada u tvom pogledu i pronađem mir za tebe i sebe.

Ne! Ne skrivaj pogled od mene!

Ti nemaš krivnju na svojoj duši.

Ti si samo izgubljen u: međusvjetovima dobra i zla, prošlosti i sadašnjosti, dana i noći …

Pronađi se! Ne skrivaj više pogled od mene !