Još uvijek sanjam zagrljaje tvoje
I riječi teku, kao da se roje
Želim ih među zvijezde skriti
Jer tu će na sigurnom biti.

Sanjam te opet, pjesmu ti pišem
Suze tamom noćnom brišem
A Mjesec stoji u čudu me gleda
S prozora se noćas maknuti neda.

Slovo po slovo od srca kidam
Da ti ih sve u versima dam
U pjesmi od snova i čežnje tihe
Da pročitaš bar jednom moje stih’e.

Nedosanjana pjesma lebdi u zraku
Ali pamtim još uvijek strofu svaku
Pamtim boju očiju tvojih
Zarobljeni između stihova mojih.

A jutrom sve potiho nestane.
Pjesma nedosanjana u srce stane
U tihi kutak skriti ću je sada
Dosanjati ju, još postoji nada.

Suzana Marić