Otišao je
a da nas nije obavijestio
o tome
jedne jeseni
u susret zvijezdama
preko pokošenog polja
Prolaze behari
ljeta se tope, zime dolaze
i u prošlost propadaju
kroz vječnost
Bježeći od nepostojanja
smišljam stihove
kao kovač zakivam ih
u drvo života
i
kisnem sam
na proljetnjoj kiši
Nema komentara za "Rijad Arifović “Ocu”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.