Pjesmu je 1993. godine napisala Dragica Križanac Amsterdam, kojoj je 22. prosinca ubijen brat u Križančevom Selu.

.

Moj brat leži sad u dolini svoga djetinjstva,

Ukočen, smrznut, kraj potočića gdje se kao

dječak prvi put ogledao.

                      .

Već deseti dan ledeni ga vjetar šiba,

I bijeli gusti snijeg zasipa poznate mu staze

I smrznuta mrtva ruka dignuta,

Kao da posljednji pozdrav šalje.

                         .

Leži on ukočen, mrtav, pogleda uprtog

U svoj kućni prag na vjetrometini.

Leži i kao da sanja, i čeka, čeka da ga nađu

Na samoj crti razgraničenja dvaju svjetova…

O, doista je Antikrist sad najprisutniji u Bosni

Kad s mrtvim čovjekom trguju njegove vlastite ubice.

Dok iz šume okolo njega vrebaju snajperi i padaju granate

Moj brat i dalje leži u dolini svoga djetinjstva, i čeka

Kraj potočića gdje se kao soldat posljednji

put ogledao.