Život te je odnio
Prijatelju, brate
Al’ svake me majske kiše
podsjećaju na te.
Svaki tračak zlatnog Sunca
dok me s Neba grije
Svaki oblak tvoj lik nosi
na mene se smije.
Nježni lahor blagog vjetra
Pa i Savski vali
Vraćaju mi sjećanja
kad smo bili mali.
Skupa smo se igrali
rata, vije, žmurke
Uspomene odnose me
na naše trenutke.
Živiš, brate, prijatelju
u svem oko mene
I tješiš me zagrljajem
suza kada krene.
Odnio te, nažalost,
ovaj vihor rata
Pa sad u svem oko sebe
tražim svoga brata.
Nema komentara za "Luca Mamić “Prijatelju, brate”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.