Moja kuća, moje pjesme

Moje žudnje, moji snovi

bez kaputa na vjetru, a

velike crne oči se smješe.

                 .

Plešem dok vjetar mi šiba lice

Prkosim podižući dugu suknju

Nek se vide

 crne od zemlje nožice.

                     .

Plešem i ne osjetim vjetar

Samo gitare zvuk me dira

Pun je okrnjeni pehar crnog vina

 Okrećem se i plešem kao čigra.

              .

Ples u tami postaje čarolija

Kad pehar sam

 u zanosu razbila.

Zarobljena u njemu agonija

Posta tužna ciganska rapsodija.

                 .

Šta će meni kuća

Kad imam moje pjesme

I bose noge pune damara

Pod mjesečinom prosutom da plešem.

     .

Zvuk gitare me povija

Od jorgana je toplija.

Dok vjetar mi tjelo šamara

Velike crne oči samo

Srebrenu mjesečinu vide

I tjelo pleše još brže, još više

A gitara svojim zvukom

 stihove ciganske piše.

Kad nestane čarolija gitare, pjesme i plesa

Tad tuga u dubokim crnim očima

Prekrije nebo i sjajne zvjezde.

A šta će meni kuća

Kad ja imam moje pjesme.