Milan Janković “Anomalija”

25 veljače 2026 Autor: 0 Kategorija: Uncategorized

Okrijepih srce na umoru,

zalud iluzijom o ljepoti,

da usahne na dekoru,

dok plovi ka golgoti.

 .

Kobna zrnca anomalije,

srcu mome aritmije ,

u očima mi iskri sila,

oko srca mrtva žila.

 .

Ponovljeni loši dani,

obećaše smrtno tijelo,

praznom grobu, puno crvi,

i dolasku očekivano,

radost novoj strvi.

 .

U tišini i bez buke,

u gnjiloći sladostrašća,

izrasle su lijepe žuke,

mirisa uspavljujuća.

 .

A crvu tromu i moj prija,

sarkofag od drva gnjila,

jest će truplo iluzija

dok nastaje kohezija,

dok ne postanem trulo žilje,

crvlji rasad anomalije.

Nema komentara za "Milan Janković “Anomalija”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.