28 veljače 2026
Autor: julija
Kategorija: Uncategorized
O, kako je tiho kad te nema,
i kako je glasna svaka noć bez tebe
Zvijezde su se sklonile u svoje tame,
a moje srce luta među sjenama sebe
.
Ja te tražim u šumu i vodi,
u letu ptice i suzi rose,
jer gdje god pogledam,
tvoje ime izrasta
kao cvijet iz boli i nade
.
Bio sam mlad kad sam te sanjao,
i star kad sam shvatio da sanjam uzalud
Ti si bila svjetlost u mojoj magli,
a ja tek putnik bez doma i puta
.
Ako ikad čuješ moj tihi zov,
znaj — to nije glas, nego rana
Jer pjesnik ne voli kao drugi ljudi:
on daje srce i kad zna
da mu se neće vratiti
Nema komentara za "Ankica Biskupović “Pjesnikova čežnja”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.