Spomenka Krebs “Tvrđava pod mojom kožom”

Koliko puta mi je strah dotaknuo lice,
kao stari gost koji još uvijek čuva ključ.
Drhtala sam kad bi izdaja prišla preblizu,
osjećajući kako praznina pod mojom kožom diše –
tamni ritam koji mi je krao san.
No dok je sumnja ulazila u moju kuću,
vidjela sam vani kako planine rastu.
Trideset i šest godina doticala sam stijenu,
hladniju od svakog ljudskog razočaranja.
I od nje sam naučila: stajati čvrsto.
Praznina nije ponor; ona je moj prostor.
Tamo gdje me izdaja obilježila,
miješala sam boje vlastite sudbine.
Nisam više žrtva sjena,
ja sam žena koja u kiši briga
još uvijek sanja o sjaju dvoraca.
Moj strah možda sjedi za stolom,
ali ja sam ta koja ulijeva vino.
Jer iza te boli i praznine što diše
stoji majka, lutalica, kraljica –
koja zna da nikakva izdaja svijeta
ne može ugasiti balkansko prostranstvo u njezinoj duši.
________________________________________
Autorica: Spomenka Krebs

Nema komentara za "Spomenka Krebs “Tvrđava pod mojom kožom”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.