Rašeljki Pupačić

           –

Tvoja je patnja

opasno svjetlo pod rebrima,

pukotina kroz koju nebo rasipa svjetlost,

lijepa i prijeteća kao zvijezda

koja drhti pred mrakom.

             .

Bila si krhki leptir

što treperi u pogrešnom ritmu,

zarobljen u vlastitom otkucaju

krilima koja ne znaju letjeti ravno.

             .

Odletjela si u daljinu

u koju si nestala bez straha

i gledaš zelenu brazdu u kamenu

osluškujući hladnu pjesmu

što je stijene pjevaju vodi.

         .

Hoću li ikada

očima vidjeti i rukom dotaknuti

tvoju ljubav koja je naučila kucati

u tihoj rijeci što pamti svaki udah

u zori u kojoj vječnost ne trepeće

pred jutarnom zvijezdom

koja ne uzmiče beskrajem?