Luca Mamić “Uspomene”

Zagrlim sjećanja davna,
zavičaju svome hitam.
Na kraju grada kuća je stara,
širi mi ruke, čvrsto me grli…
Dal’ sam dobrodošla
ne treba da pitam.
.

Taraba stara veselo pleše,
zveče ekseri muziku stvarajući.
Kapija trošna sama se otvara,
eto me opet ka rodnoj kući.
Srce sve brže počinje tući.
.

U štali čujem Šarkino mukanje,
Floka se mazi kraj mojih nogu,
stiže i Polak, Tigrica maca,
sjećanjem opet grlit’ ih mogu.

.
Štalica vrata otvara zvučno,
mama kraj Šarke na klupčici sjedi
i muze u onu kiblicu sivu,
mlijeka za svoje,
to zlata vrijedi.

.
Milujem te vrijedne drage ruke,
grlim ju ljubim, ona se smješi.
Bunar se stari glasno javlja,
dado s bunara pjesmom pozdravlja,
kako je divno doći kući.
.

Sestra i braća trčeći poskakuju,
pjevajuć pjesme iz davnina,
mama nosi kiblicu mlijeka,
vesela družina spremno ju čeka.
.

Kako poželjeh to friško mlijeko
tek pomuženo rukama dragim.
Mama ga cijedi, odmah ga pijem,
dok razdragano,sretno se smijem.
Ma, baš mi treba kući doći.
Zagrliti uspomene i drage moći.

 

 

Nema komentara za "Luca Mamić “Uspomene”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.