Nema djeda, niti bake,
Gdje li su se danas skrili?
Eno, love sad oblake,
Nestašni su danas bili.
.

Trče hitro sad livadom,
Kostobolja im ne smeta,
Baka mi se čini mladom,
Ko da joj je dva’est ljeta.
.

Udarili niz livadu,
Niz brdo se šprintom dali,
Zatekli se pak u padu,
Niz brdo se skotrljali.
.

Djed na travi glasno stenje,
Sve mu nešto krcka, boli,
Baka se po njemu penje,
I Bogu se dragom moli.
.

“Diži dupe s trave, stari,
Makni ruku, što me pipaš,
Nismo mi za takve stvari,
Ne želim ni da me štipaš!”
.

Deda gleda sav u čudu,
Ne vjeruje ušima,
Gdje je naš’o ovu ludu,
Nešto s njome baš ne štima.
.

Stenje deda u toj muci:
“Diži, baba, dupe svoje!
Još sjediš mi na ruci,
Polomit ćeš kosti moje.
.

Kao tenk si od tri tone,
Drobiš tamo gdje pritisneš,
Živo meso mi potone,
Kada me ovako stisneš!”

.

SUZANA MARIĆ