.
Lomio me život
šibale oluje.
Iscrpili tijelo
u očaj bacali.
Ali nikad nisu
duh moj polomili.
Dok sam uzdisala
pod okriljem noći.
Ispod svoda tame
Mjesec me pratio.
Pustopoljana majka mi je bila
krhotine ptica
bacale su meni.
Da poletim s njima
polomljena krila.
Žedna zemlja puca
biljke venu nježne.
Vapaj uspomena
drhte mi kroz njedra.
U nadi da sutra
bolje doći mora.
Pognutih ramena
čekam nova jutra.
.
Autor: Radojka Pavić Bubić
Nema komentara za "Radojka Pavić Bubić “Pod okriljem noći”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.