Ankica Biskupović “Elegija I.”

28 prosinca 2025 Autor: 0 Kategorija: Uncategorized

O, noći tiha, spusti svoje sjene

na put gdje hodi uspomena moja;

u njemu čuvam lik voljena, svoja—

ali svijet ga skriva maglom uspomene

                .

K’o val što tiho dotiče obale,

u meni duša njegovo ime zove;

no vrijeme, vječno, lomi krhke snove,

i srce strepi pod tugom nedogledne

                               .

Ah, da mi barem vjetar glas mu vrati,

il’ sjena prođe k’o blagi znak života—

da znam da negdje još me može shvatit,

da nijema tuga nije sve što pluta.

                                   .

Jer ljubav, kad se jednom dušom vrati,

ostaje vječno — makar svijet je ote

Nema komentara za "Ankica Biskupović “Elegija I.”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.