Pjesma posvećena Stanku Vrazu

                   .

„Pismo nedostižnoj“

            .

Draga moja,

pišem ti ove stihove

jer nemam drugog jezika

Riječi su mi jedino mjesto

gdje te smijem nazvati svojom

                    .

Gledam te iz daljine

kao zvijezdu nad tuđim nebom

i ne usuđujem se prići,

da ne bih izgubio i ovu iluziju blizine

                  .

Ako ikad pročitaš ove retke,

nemoj me tražiti u stvarnosti

Ja sam samo sjena što voli,

i stih koji se ne usuđuje postati dodir

                          .

Ostani svjetlost,

a ja ću ostati tama

koja zna tvoje ime

            .

Tvoj neizgovoreni