Posvećeno Ljudevitu Gaju
.

U vremenu kad su riječi tonule

u tišinu tuđih glasova,

on je podigao slovo

kao zastavu iz pepela

Nije nosio mač,

nego znak nad slovom,

da narod prepozna sam sebe

i da ime ne nestane u mraku

Svaka crtica, svako slovo

postalo je most

između prošlosti i budućnosti,

između šutnje i snova

             .

Iz razlomljenih govora

sastavio je glas naroda,

da se prepozna u sebi,

a ne u tuđim pravilima

                       .

Slovo nije ubilo ni jednog čovjeka,

ali probudilo je stotine umova,

stvorilo čitatelje, pjesnike, mislioce,

i narod koji je naučio govoriti vlastitim jezikom

               .

Jer tko ima jezik,

ima i slobodu

Tko zna pisati i čitati svoje riječi,

zna i tko je i kamo pripada.

                 .

I dok su drugi tražili moć,

on je davao glas,

i tako postao nevidljivi kipar

koji oblikuje naciju slovom,

a ne zakonom.