Pažljiv i nježan dovodiš me do nekog iracionalnog bijesa. Nisam lutka od porculana. To ti često ponavljam dok osluškuješ kako mi srce lupa, kako mi dah postaje težak i spor. Ne volim taj zabrinut pogled. Dovoljno mi je vlastitog straha, a tvoj me čak plaši više. Ne mijenjaj se, ostani isti jer sjećanja mi znače […]
Arhiva > Tonka
Oprosti mi
Oprosti mi, molim oprosti. Nisam o tebi razmišljala, Premalo sam na tebe mislila, Rijetko kada te se sjetila.
Ni tvoja, ni svoja
Nisam tvoja, mislim da nisam ni svoja nekako nisam. Iz stanja uspavane svijesti iskoračiti ne mogu, a ne vjeruješ mi kada ti govorim: „Ljubim te“, iako drugoga zavodim. Riječi, samo riječi odzvanjaju i njemu se čini da predaja moja skoro će. Nisam svoja, nekako nisam, a ni tvoja ne mogu biti. Ako shvatim, ako prepoznam […]
Šira i jesen
Dan Svih svetih. Sunčan, prekrasan. Poziva van u tišinu šume. Odlazim sa Širom. Ona presretna maše repom, veseli se. U šumi je stvarno mir. Ljudi su uglavnom po grobljima. Jesen se prostrla pod stablima i kao nepregledni tepih ukrasila tlo svojim šuštanjem. Uspravno prema nebu uzdižu se gola stabla starih bukvi, […]
Nema te
Ne pečemo tortu, ne slavimo, ne čestitamo ti jer nema te već dugo te nema. Od kada si preselila na nebeske poljane ja se sjetim već zorom ranom koliko sam puta zaboravila, pa tek u neki sat iza podneva poželjela ti puno dobrog i dug život, a nema te, dugo te već nema i […]
Volim čuti
Voliš me, znam. Ponavljaš mi često. Možda zato što volim čuti kako nekako sramežljivo kažeš da me voliš. Čudan ste svijet vi muškarci. Kao da je bogohulno glasno izreći ili šapnuti na uho. Nekako iskotrljaš te dvije riječi, a znam da me voliš. Možda baš zato uživam stalno ponovo i ponovo slušati kada mi kažeš: […]
Kao poklon pod božićnim drvcem
Volim kada se osmjehneš, kada me na brzinu poljubiš dok tramvaj odlazi dalje. Volim kada se praviš ozbiljan, a pitanje; gdje ćemo, između nas upitnike stavlja. Volim onog skrivenog dječarca što me gleda zaneseno, vragolasto. Jednostavno volim tvoju blizinu i miris koji poljupcem skinem sa tvoga vrata. A onda sve pospremim u riječi i smiješim […]
Nica, Monaco, Monte Carlo
Putujem inercijom lutalice, tragača u stalnoj slutnji trenutka i vremena što čeka mog koraka hod. Lutalica domu i tuđini kao gost stalni, svemu ja putnik sam kofera praznih. Tek poneki list ostaje slovom umornim prisiljen nositi lutanja misli mojih kroz vrijeme gradova u tuđini. 03.10.2013.
