Dok sada puzajućim osmijehom svladavam začahurene strahe, budi me misao na morske oranice. Udovi sviti u vijenac ljubavi i grča,slušajući šapat umova, daljinama plovi duša,neumorno udiše miris znoja,kao sol morskih dubina. Slap niz tijela izvora sa litice čiste vedrine i naravne ljepote. Budi nas jutrom u kovitlanju želja i energije što struje, ne prestaju..
Arhiva > libertas
Tebi
NISU NAŠA PROLJEĆA UVELA NAŠI SNOVI PRERAST ĆE U JAVU NE BIH MOGLA NI KADA BIH HTJELA DA PREPUSTIM PROŠLOST ZABORAVU
proljeće
SUNCE SE U JAGLAC SKRILO U POTOČNICI POTOK TEČE LEPTIR JE OBOJIO SVOJE KRILO ZVONČIĆEM VISIBABA DOZVALA PROLJEĆE
stari se
NE PITAJTE ME ŠTO ME MUČI ROĐENDAN MI ZA VRATOM ČUČI KILOGRAMA VIŠAK PO LICU BORE PATE ME POPUT STRAŠNE NOĆNE MORE AL KADA MI NETKO STARA SI KAŽE SAMO SE NASMIJEŠIM I KAŽEM MU DA LAŽE JER GODINE IDU ŠTO SE TU MOŽE BJEŽANJA NEMA IZ SVOJE KOŽE ALI ŠTO ĆU KAD OSTARIM MILI […]
naša godišnjica
NOĆAS SVIRA VIOLINA PJESMU DIVNU PJESMU NAŠU KONOBARU DAJ NAM VINA NAPUNI NAM PRAZNU ČAŠU
