Noćas Kada se srebrna Luna Skrivala iza oblaka Vjetar svirao svoju Ljubavnu sonatu Među zaleđenim granjem A bijele pahulje plesale Ponoćni valcer U jedno je oko Nostalgija prizvala Bisernu suzu
Arhiva > libertas
Kraj jedne predstave
Pod prigušenim svjetlima pozornice Dvije sjene Nijemim pokretima tijela Pričaju najljepšu Ljubavnu priču Ikada ispričanu. I zastor se spušta Poput kamena težak Nijema priča je završila. Iz tame se čuje tihi jecaj I promukle riječi: “Ovo je kraj” !
Noći nespokoja
S mirisom na snijeg S vjetrom se dovlači noć Umotana u magleni veo Još jedna zimska noć
Doći ću ti noćas
Doći ću ti noćas sva u bijelom Mirisna i raspuštene kose Zavodit’ ću te svojim toplim Tijelom Pokraj tebe grijat’ noge bose.
Jedne godine
Jedne jeseni Izgubih srce Vjetar ga je odnio Jedne zime Izgubih dušu Led ju zaledio Jednog proljeća Dobih pupoljak Sunce ga probudilo Jednog ljeta Vratilo se srce Od ljubavi Poludilo Suzana Kostelac Marić
