Ona je moja Žena U crveno odjevena, kitnjastog repa Ljubio bih ju i kad bi ljubav bila slijepa
Arhiva > songfordead
pjesma o kiši
Kišu, kišu mi donesi putniče kroz vrijeme Neka opere ovo prljavo, teško breme Neka lijeva, grmi, sijeva Neka nebo cijele noći rapsodiju vlažnu pjeva
medonosno za kasnije
Traganjem za stranicama vječnosti Zagasita magla se topi u ustima anđela Praštam sebi grijeh prošlosti Još uvijek ju ludo volim
nit koja nas spaja
Nisam vješt kao zmaj Koji riga vatru samo iz zabave Odjeven u ljetni plašt Vjetar me nosi u Svemirsku maglicu Gdje očekujem susret Sa drevnim posjetiocima Koji su davno posjetili Zemaljska prosječna bića
ljubavna impresija
Postao sam tvoje ljubavi mišić Krasi me dar pisanja Ali samo pisanja, mašta je bludna radnja Noć je došla, ponoć prošla Gospođa od postelje spi, od mene uzdahe kri’
alkoholna neovisnost
Otkinuo sam kariku vrućine sa zvijezde Što je svakodnevno promatrala kuda lutam U kasno-noćnim satima
potreba ponosa
Polako putujem pjesmom pjesnika Purpurno pliva prostranstvima plavetnila Putokazi pokazuju putenost poludjelog prolaznika Prilazim, pun ponos
zmijoliko biće
Hipnotizirala si me. Uvukla u svijet bludne radnje i uzdaha koji su se skrivali pod krevetom crvenih grijeha. Zavodiš me i golicaš maštu putenom kožom. Po njoj plovim vlažnim jezikom. Trnce u mišićima si mi razdražila.
sumnja
Teško je biti more bez ijednoga vala Ako sumnjaš u moju ljubav Nebitne su sve noći Što smo ih proveli u klinču, zgrčeni Ako sumnjaš u moju ljubav Ostavi jedan cvijet maka na grobu tuge
dušo: polijećemo
POŠTO JE VIKEND MALO ĆU VAS PROVOZATI, LOL Ma daj otkopčaj taj zadnji gumb Vidiš da mi smeta U uzdahu ometa Želim imati tijelo uzavrelo