medonosno za kasnije
Traganjem za stranicama vječnosti
Zagasita magla se topi u ustima anđela
Praštam sebi grijeh prošlosti
Još uvijek ju ludo volim
Zna ona moju naviku
Dim cigarete pleše mi po trepavicama srama
Praznim pepeljaru kritičnog sadržaja
Umjetni zub nostalgije puca
Čupam lasi sa nabubrenih vena
Kriomice ju gledam
Podižem prema nebesima
Grožđanih bobica
Presahnuo sam ovaj dan
Rebra kofera su popucala na spojevima
Ispao je samo vazelin
Moram ruke namazati
Crna je bila, prašnjava
Duša što se druži
Sa beživotnim prijateljima
Uzet ću tek krinku ljepote
Ono medonosno ostaviti za kasnije
4 komentara za "medonosno za kasnije"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
julija
Josip Ergovic
katarinab
06/08/2012 at 8:47 pm Permalink
Uzet ću tek krinku ljepote
Ono medonosno ostaviti za kasnije.
– Nikoga ne poznajem tko slično piše. Jednom ću napisati kako doživljavam te pjesničke slike.I kakvo sam ime dala tvome stilu.. Za sada samo sočne zelene jabuke 🙂 🙂
06/08/2012 at 9:26 pm Permalink
Nesputanost i razigranost je moja prva asocijacija kada bih nekako morao odrediti tvoj način pisanja, sve ti ulazi u pjesmu, nikada striktno ne slijediš jednu misao , osjećaj ili atmosferu, metafore i simbolika se ponekad čine da su na rubu pameti 🙂 ali upravo to ja nazivam nesputanošću i slažem se s Marijom, doista nitko ne piše kao ti a osebujnost je odlika velikih, pozdrav Song !
07/08/2012 at 5:45 am Permalink
Song, sada sam se već udomaćila u tvom pisanom svijetu iako još uvijek imam onaj isti osjećaj da mi je otkriće.
Presahnuo sam ovaj dan
Rebra kofera su popucala na spojevima
Kao da ispreplićeš želju za odlaskom i ostankom istovremeno. Dan je potrošen, mnogo toga je prepoznatljivo i tvoje … i ovdje si siguran, stoga će kofer ostati prazan. Posebno mi se sviđa taj osjećaj sigurnosti u jer djeluje kao prihvaćanje nas takvima kakvi jesmo :
Zna ona moju naviku
Dograbi dan i uživaj !
07/08/2012 at 7:41 am Permalink
“Umjetni zub nostalgije puca”
super