Nije li prekasno
Danas je bremenito bešćutnošću olovno teško.Vrijeme se
valja u teškom tustom zraku. Umjesto žustrih koraka njišemo se između dva jada:
misliti ili ne misliti
Slabost nam je neizvjesno te se tako i jedno i drugo čini besmisleno.
Prečesto se uzdamo u zvjezdoslovlje tražeći naznaku dobrog .
Rijetki se okreću sebi, suočavajući se s zloslutnjom koja prijeti odlučnosti.
A da zastanemo uzdahnemo i odahnemo , priznamo istinu istini kako trujemo,
sakatimo i ništimo ljubav, zaboravljajući kako nas je ta ljubav stvorila.
Navir zalazu hrli putem prelazeći za vrijeme istovjetno čujnom dodiru dlana o dlan .
Spoznamo li ipak sutra, nije li prekasno?
julija
07/08/2012 at 1:35 pm Permalink
Na žalost uvijek je bilo a u današnje vrijeme i više tog bešćutnog ponašanja spram ljubavi, no ipak nije sve tako crno, volimo one koji nam uzvraćaju ljubav. Lijepa ti je pjesma 🙂
07/08/2012 at 2:19 pm Permalink
A da zastanemo uzdahnemo i odahnemo , priznamo istinu istini kako trujemo,
sakatimo i ništimo ljubav, zaboravljajući kako nas je ta ljubav stvorila.
jako lijepo rečeno, pozdrav Boba !
07/08/2012 at 4:46 pm Permalink
sakatimo i ništimo ljubav, zaboravljajući kako nas je ta ljubav stvorila.
-Zahvalnost je osjećaj koji se najčešće pretvori u svoju suprotnost. Pozdrav Boba! 🙂
07/08/2012 at 5:55 pm Permalink
Nikad nije kasno pronaći istinu u sebi, obnoviti ljubav za sebe, za druge.
Lijepe misli,
srdačan pozdrav Boba!
08/08/2012 at 2:46 am Permalink
Spoznamo li ipak sutra, nije li prekasno?
nikada nije
jutro
sfd
08/08/2012 at 9:03 am Permalink
(mene je toga uvijek strah)
08/08/2012 at 6:46 pm Permalink
“sakatimo i ništimo ljubav, zaboravljajući kako nas je ta ljubav stvorila”.
Antropolozi ponekad ljudsku vrstu označavaju sa xy.
Veliki pozdrav, Bobo!
11/08/2012 at 9:10 am Permalink
Pitanje; kasnimo li, kako uopće stići, ostvariti, nemam pojma, ali da se prečesto jednako pitam istina je. Sjajno draga 🙂