Jutarnja tuga
i miris cimeta
niotkud izazvan
podriva
dahom tvoje odsutnosti
sva moja čula
ustreptala
nemirna
skrivena između dva dodira
ostavljena u noći
olujnih vetrova
kao smrt
dolazećeg
i život
odlazećeg sna.
Vetar si ti
između dva zagrljaja
što traju
dugo
u tebi
u meni
između
tebe i mene
u jednoj duši
što poslednji put sniva
tu si
zaspala
ali dobro je
znači
još si živa.
Vetar si ti
ponekad
prejak
za ove grane
moje duše.
Suzana Marić
julija
07/08/2012 at 1:32 pm Permalink
Zbilja je krasna ova tvoja pjesma 🙂
07/08/2012 at 1:50 pm Permalink
hvala dinko…lep pozdrav za tebe…
07/08/2012 at 4:40 pm Permalink
Jako je lijepa ova pjesma Mile.
ostavljena u noći
olujnih vetrova
kao smrt
dolazećeg
i život
odlazećeg sna.
Umrla je i sadašnjost i budućnost jednog sna. veliki pozdrav Mile 🙂
07/08/2012 at 5:52 pm Permalink
Jako lijepa pjesma,
pozdrav Mile!
08/08/2012 at 2:47 am Permalink
”Vetar si ti
ponekad
prejak
za ove grane
moje duše.”
zadnji stih super
jutro
sfd
08/08/2012 at 7:26 am Permalink
hvala svima POZDRAV 😉
08/08/2012 at 9:01 am Permalink
ja bih prvu i zadnju strofu prezentirala kao samostalne pjesme 🙂
…lijepa pjesma :)…